Berinški galeb
Berinški galeb | |
---|---|
Berinški galeb na otoku St. George, Aljaska | |
Status zaštite | |
Status zaštite: Osjetljivi[1] | |
Sistematika | |
Carstvo: | Animalia |
Koljeno: | Chordata |
Razred: | Aves |
Red: | Charadriiformes |
Podred: | Lari |
Porodica: | Laridae |
Potporodica: | Larinae |
Rod: | Rissa |
Vrsta: | R. brevirostris |
Dvojno ime | |
Rissa brevirostris (Bruch, 1855.) | |
Baze podataka | |
Berinški galeb (Rissa brevirostris) je vrsta morske ptice iz porodice galebova Laridae. Gnijezdi se na otočju Pribilof, otoku Bogoslof i otoku Buldir u Beringovom moru uz obalu Aljaske i Komandorskih otoka u Rusiji, a zimu provodi na moru.
Berinški galeb vrlo je lokalizirana subarktička pacifička vrsta. Vrlo je slična srodnom troprstom galebu. Razlike između tih dviju vrsta uključuju kraći kljun, veće oči, veću, okrugliju glavu i tamnija siva krila, a kod mladih jedinki, koje se jedva razlikuju od odraslih, nedostaje crna traka na repu i "W" preko krila mlade jedinke troprstog galeba. Mladima je potrebno tri godine da dostignu zrelost. Odrasli su dugi 35 – 39 cm, s rasponom krila 84 – 92 cm i tjelesnom masom 325 – 510 grama.[2]
Poput pacifičke rase troprstog galeba, berinški galebi imaju dobro razvijen stražnji prst. Budući da poneke pojedinačne jedinke troprstog galeba imaju crvenkaste noge, sva izvješća o crvenonogim galebimsa izvan subarktičkog Pacifika moraju zabilježiti sve druge razlike, ne samo boju nogu, kako bi ih prihvatile službe za bilježenje ptica.
Berinški galebi se hrane ribama, kao što su one iz porodice Myctophidae te lignjama i beskralješnjacima. Ljeto provode u kolonijama za razmnožavanje na liticama, gnijezdeći se na izbočinama, a u rujnu migriraju na more kako bi prezimili u sjeverozapadnom Tihom oceanu i Aljaskom zaljevu.[3]
IUCN ovu vrstu smatra ranjivom jer se procjenjuje da je populacija u opadanju. Globalna populacija zrelih jedinki ove vrste iznosi između 337.000 i 377.000, a raspon razmnožavanja je 192.000 km2. Smatra se da se njihov broj smanjio za oko 35 % između sredine 1970-ih i sredine 1990-ih, iako su se brojke od tada možda stabilizirale. Nejasno je zašto su njihov broj smanjio te to smanjenje može biti povezano s promjenom u dostupnosti plijena, vjerojatno povezanim s prekomjernim komercijalnim ribolovom ili klimatskim promjenama.[3]
- ↑ BirdLife International. 2018. Rissa brevirostris. IUCN Red List of Threatened Species. 2018: e.T22694502A132557429. doi:10.2305/IUCN.UK.2018-2.RLTS.T22694502A132557429.en. Pristupljeno 12. studenoga 2021.
- ↑ CRC Handbook of Avian Body Masses by John B. Dunning Jr. (Editor).
- ↑ a b Species factsheet: Rissa brevirostris. Birdlife International. Pristupljeno 13. prosinca 2013.
- Harrison, Peter (1988). Seabirds: An Identification Guide. London: Christopher Helm. ISBN 0-7470-1410-8
- Malling Olsen, Klaus and Hans Larsson, Gulls of Europe, Asia and North America ISBN 0-7136-7087-8